Osijek031

Godinama je gradila virtualne prostore inspirirane arhitekturom, a danas gradi hotel u koji će igrači ući s nelagodom. Osječanka Maja Morina, 3D artistica koja se računalnom grafikom bavi još od srednje škole, nakon godinu dana razvoja dovršava svoju prvu videoigru: psihološki horor Room Service, koji uskoro izlazi na platformi Steam.

Iza projekta stoji Maja, uz podršku i suradnju svog partnera Stjepana tijekom razvoja igre. Iako je ovo njihov prvi zajednički projekt koji će biti objavljen, ideja o izradi vlastite igre postoji već godinama.

“Odmalena sam voljela videoigre, a 3D-om se bavim još od srednje škole. Većinu karijere provela sam radeći arhitektonske vizualizacije i kasnije u industriji videoigara kao 3D artistica, ali negdje u pozadini uvijek je postojala želja da jednog dana napravim nešto potpuno svoje.”

Put do toga nije bio kratak. Prije Room Servicea nastalo je nekoliko manjih i nedovršenih projekata kroz koje je učila razvoj videoigara, testirala ideje i otkrivala koliko je zapravo zahtjevno pretvoriti dobru zamisao u gotov proizvod.

“Ovaj put sjeli smo i iskreno razgovarali što je realno za nas dvoje. Nismo željeli napraviti najveću igru, nego najbolju koju možemo završiti. Zato smo odabrali jednostavne mehanike, jednu lokaciju i fokus stavili na atmosferu, detalje i kvalitetu.”

Ljubav prema arhitekturi pokazala se neočekivano korisnom. Upravo je ona oblikovala izgled hotela Silver Pine, mjesta radnje u kojem igrači preuzimaju ulogu zaposlenika noćne smjene i pokušavaju otkriti događa li se u sobama nešto nadnaravno.

“Arhitektura me naučila kako oblikovati prostor, ali razvoj videoigara dao mi je kreativnu slobodu. Zgrada mora poštovati zakone fizike. U igri dvorac može letjeti. Upravo ta sloboda me osvojila.”

Iako je godinama radila u 3D-u, razvoj vlastite igre pokazao joj je sasvim novu stranu kreativnosti.

“Više nije dovoljno napraviti lijep prostor. Moraš razmišljati kako će se igrač kretati kroz njega, što će primijetiti, što neće, gdje će stati i kako će se osjećati. Okoliš više nije samo kulisa, nego dio priče.”

Na pitanje zašto baš horor, odgovor dolazi bez puno razmišljanja.

“Oboje volimo horor filmove i igre. Često razgovaramo o tome što bismo voljeli doživjeti u nekoj igri, što nam nedostaje, koje stvari funkcioniraju dobro, a koje bismo mi napravili drugačije. Iako igramo i druge žanrove, horor nam je uvijek bio najdraži jer najbolje stvara osjećaj iščekivanja i atmosferu. Zato nam je bilo najlogičnije da naš prvi veći projekt bude upravo horor igra, a vjerujemo da ćemo i u budućnosti nastaviti istim tempom.”

Tijekom razvoja dogodio se i trenutak kada je shvatila da projekt više nije samo još jedan hobi.
“Prvi put sam ugasila igru koju sam igrala kako bih išla raditi na svojoj jer sam dobila ideju koju nisam htjela zaboraviti. Tada sam shvatila da više ne razmišljam samo kao igrač, nego i kao netko tko želi stvarati igre.”

Nakon godinu dana rada, prvi rezultati su stigli. Besplatni demo igre dostupan je na Steamu, gdje ga je do sada isprobalo gotovo 1.500 igrača, dok je više od 1.200 korisnika dodalo Room Service na svoju listu želja prije izlaska pune verzije, koja je planirana tijekom sljedećih nekoliko mjeseci.

Za mali razvojni tim upravo je taj interes potvrda da ideja koja je godinu dana postojala samo između njih dvoje sada ima publiku i izvan njihovog kruga.

“Najljepši je osjećaj kada netko igra nešto što je prije godinu dana postojalo samo kao ideja u tvojoj glavi. Nadam se da će naša priča pokazati da ne treba biti veliki studio da bi se napravilo nešto svoje. Najteže je napraviti prvi korak i odlučiti završiti ono što si započeo.”

A kada igra napokon stigne do igrača, postoji samo jedna stvar koju želi da ponesu sa sobom.

“Voljela bih da igrači nakon završetka ne pamte samo trenutke kada su se uplašili, nego cijelo iskustvo koje smo pokušali stvoriti. Nadam se da će nakon igranja pomisliti: ‘Ovo je napravio mali tim ljudi koji je stvarno imao nešto za reći.’ I naravno, voljela bih da nakon zadnje sobe ostane ona želja da vide što ćemo napraviti dalje.